"Ljudi pametni i energični bore se do
kraja, a ljudi glupi i beskorisni
pokoravaju se bez ikakve borbe svim
sitnim slučajnostima svog besmislenog
postojanja."
Vlada
postoji da služi ljudima a ne obrnuto.
Mi biramo službenike za jednostavne
ciljeve: da se brinu o tome kako voditi
zemlju u naše ime. Mi plaćamo poreze da
bi se isplatile njihove plate da bi oni
zauzvrat vodili zemlju za nas. Sudija,
socijalni radnik, policijac. Oni nisu
autoriteti kojih se treba bojati nego
civilni službenici, uposlenici vlade
koji su uposleni da obavljaju određeni
posao. Kada ne uspiju u tome, građani
treba da preuzmu kontrolu.
Organizirajući građanske akcije i
medijske senzacije možemo ih natjerati
da rade svoj posao. Aktivizam uspijeva.
Sutkinja u Osnovnom sudu u Beranama me
ucjenjivala - citiram: ’’ Odustani od
zahtjeva za starateljstvo i pusti da se ovo
završi pa ćeš djecu vidjeti za neki vikend i
moći ćeš sa njima da prošetaš.’’ Poslije je
donijela presudu kakva nije viđena na ovim
prostorima.
Evo
jednog isječka:
Tekuća godina ima pedesetjedan petak
što znači 51x3 sata=153 sata. Ako znamo
da godina ima 8760 sati, odnos 8760 sati
prema 153 sata, ili 98% : 2%
Gospodo i Hiitler bi se ovog odnosa u
ravnopravnosti zastidio. Napominjem da
ni ovih 3 sata, odnosno 153 sata
godišnje moja djeca ne mogu biti samo
samnom već to mora biti u prostorijama
centra i uz prisustvo "bivše", kao i to
da za njih ne postoji brat i niko od
ostale rodbine po ocu.
Nije važno ni to što živimo na 300
kilometara udaljenosti i što po ovoj
'odluci' ja treba skoro da obidjem
planetu zemlju da bih bio po 3 sata sa
radnicima centra, 'bivšom' , a ako se
oni smiluju i sa djecom.
O
tome kako bivša supruga ne sprječava moje
viđanje sa djecom dovoljno govori to što je
sakrila djecu kada sam po odluci Suda došao po
njih u Herceg Novi. Dočekala me je metalna
ograda i pušteni psi.