"Svi ideali svijeta ne vrijede
suze jednog djeteta."
Vlada
postoji da služi ljudima a ne obrnuto.
Mi biramo službenike za jednostavne
ciljeve: da se brinu o tome kako voditi
zemlju u naše ime. Mi plaćamo poreze da
bi se isplatile njihove plate da bi oni
zauzvrat vodili zemlju za nas. Sudija,
socijalni radnik, policijac. Oni nisu
autoriteti kojih se treba bojati nego
civilni službenici, uposlenici vlade
koji su uposleni da obavljaju određeni
posao. Kada ne uspiju u tome, građani
treba da preuzmu kontrolu.
Organizirajući građanske akcije i
medijske senzacije možemo ih natjerati
da rade svoj posao. Aktivizam uspijeva.
Centri za socijalni rad su odgovorni dati
prijedlog za starateljstvo kad je u pitanju
razvod. Sud može ali ne mora ispoštovati
ovaj prijedlog (obično ispoštuju jer je to
manje posla za njih). Sud donosi odluku o
starateljstvu.
Korak 1.
U toku posredovanja socijalni radnici
očevima obećavaju kako će biti profesionalni
i kako imaju najbolji interes djeteta na
umu. Onda svoj prijedlog napišu prema
zahtjevima i prohtjevima majke. Kad napišu
preporuku gdje starateljstvo daju majci onda
slomljenog oca ubijede kako ta preporuka
nije definitivna i da treba čekati odluku
suda. Sud samo potvrdi odluku centra. Ovako
svojim udruženim radom otimaju djecu od
očeva.
Korak 2.
Kad se otac vrati u centar da se žali oni mu
kažu kako više oni nijesu nadležni nego sud.
Na sudu kažu kako su odluku donijeli prema
stručnom mišljenju socijalnih radnika (a oni
su svoje "stručno mišljenje" napisali prema
zahtjevima majke!). Jedino što je ocu ostalo
je da piše tužbe i žalbe koje onda godinama
stoje u nečijoj fioci, i da trči između
policije, (uglavnom zbog lažnih prijava ili
osporenog kontakta sa djecom), centra i suda
dok oni prebacuju nadležnost između sebe.
Ovako svojim udruženim neradom otimaju djecu
od očeva.
Naravno, sve u najboljem interesu djeteta i
prema prohtjevima majke (i njenim potrebama
za osvetu).
Centri su izgleda samo postavljeni kao
posrednici između majke i suda da ne bi bilo
previše očigledno da majke kontrolišu djecu
i porodicu jer bi to loše izgledalo za jedno
demokratsko društvo koje poštuje
ravnopravnost polova.
Njihova uloga je višestruka a može biti
aktivna i pasivna. Aktivno rade prema
prohtjevima majke i pišu prijedloge za
starateljstvo u njenu korist. Aktivno to
kriju pod sloganom "u najboljem interesu
djeteta". Pasivni su kad otac traži kontakt
sa djecom. Pasivni su i nemaju dovoljni
finansijskih sredstava ni osoblja kad
trebaju aktivno da razbijaju predrasude o
očevima ili kad majke osporavaju svaki
kontakt oca sa djecom.
Majka je majka, jedna i jedina. Dokazano,
potvrđeno i podržano od strane Centara za
socijalni rad.
Kada djeca
ostanu bez jednog roditelja, Božjom voljom, to je tragedija i to
niko ne može da ospori. Kada ta ista djeca budu odvojena od
jednog roditelja voljom Centar za socijalni rad, to je najbolji
interes djece.
BiH:
Hrvatska:
Entire Balkans:
Slovenija:
Šta će meni moja dica reć
-
play
