"U pravosuđu uvijek postoji neka
opasnost. Ako to nije sam
zakon,
onda su suci."
Vlada
postoji da služi ljudima a ne obrnuto.
Mi biramo službenike za jednostavne
ciljeve: da se brinu o tome kako voditi
zemlju u naše ime. Mi plaćamo poreze da
bi se isplatile njihove plate da bi oni
zauzvrat vodili zemlju za nas. Sudija,
socijalni radnik, policijac. Oni nisu
autoriteti kojih se treba bojati nego
civilni službenici, uposlenici vlade
koji su uposleni da obavljaju određeni
posao. Kada ne uspiju u tome, građani
treba da preuzmu kontrolu.
Organizirajući građanske akcije i
medijske senzacije možemo ih natjerati
da rade svoj posao. Aktivizam uspijeva.
Prvo je Vesna Medenica, Vrhovna državna
tužiteljica rekla: „Onda kada budem imala
punu vjeru u sudstvo, onda ću ići na sud“.
Bio je to odgovor na pitanje hoće li tužiti
Jevrema Brkovića što je rekao da je 1991.
dobrovoljno bila na hercegovačkom ratištu.
A ona kaže da nije.
Prvo je Vesna
Medenica, Vrhovna državna tužiteljica rekla:
„Onda kada budem imala punu vjeru u sudstvo,
onda ću ići na sud“. Bio je to odgovor na
pitanje hoće li tužiti Jevrema Brkovića što
je rekao da je 1991. dobrovoljno bila na
hercegovačkom ratištu. A ona kaže da nije.
„Vrhovni državni tužilac ne vjeruje u
sudstvo“, zabrujali su mediji. DPS se,
standardno, pozvao na „posljedice
tranzicionog perioda“ i pripomenuo da „u
okviru pravosudnog sistema postoje određeni
problemi“. Iz opozicije su pitali hoće li
sada tužioci da gone korumpirane sudije,
gatali kako je rijeć o „kraju
unutarpartijske idile u vladajućoj stranci“
i konstatovali da se „ni tužilaštvo nešto
nije proslavilo posljednjih godina“.
„Izjava Vrhovnog državnog tužioca da nema
povjerenja u sudstvo, alarmantna je i
parlament treba, što prije, da formira
anketni odbor koji bi utvrdio stanje u
pravosuđu“, rekao je predsjednik Udruženja
pavnika Crne Gore Stanko Marić.
Sve to je strpljivo i sa maksimalnom pažnjom
državna tužiteljica, kaže, slušala, a onda
joj je dojadilo što je niko ne razumije.
U nečemu što je trebao biti demanti,
precizirala je: „Saopštila sam, a to i sada
mislim, da mi nedostaje povjerenje da će po
mojoj privatnoj tužbi, kao građaninu ove
države, sud rasterećeno i objektivno
vrednovati moje navode i dokaze“. Medenica
„iskreno vjeruje da bi sudija bio opterećen
njenim svojstvom vrhovnog državnog tužioca i
da bi presudilo njeno državno svojstvo, a ne
činjenice i dokazi“. Inače, ima puno
povjerenje u sud.
Demantijem, tužiteljica je samo zakucala
svoju izjavu, ali to nije najgore. Najgore
je što će većina onih koji to vide, osjećati
kako je ovdje preglupo pitati: ako presuđuje
„državno svojstvo“, čemu služe činjenice i
dokazi? Ili: šta se dešava sa činjenicama i
dokazima, ako nijesu na istoj strani gdje i
„državno svojstvo“?
U međuvremenu, oglasio se i drugi stub
pravde. Ratko Vukotić, predsjednik Vrhovnog
suda izjavio je da su sudije „ogorčene“
stavom Vesne Medenice, koji je
„neargumentovan i neprimjeren i ne doprinosi
povjerenju građana u institucije sistema“.
Na molbu da prokomentariše ocjene javnosti
da su sudije korumpirane izmozgao je:
„Podatak da u sudovima ima preko 300 hiljada
predmeta, negira tu priču kako građani ne
vjeruju sudovima“. Čista logika - ko ne nosi
levor za pas, vjeruje u sud.
Niko nije lud. Oni koji grade i opslužuju
ovaj sistem, najmanje mu vjeruju, jer
najbolje znaju kakav je. Oni koji prave
fasadu najbolje znaju šta se sve raspada iza
nje. Kad se zavade pa najružnije pričaju
jedni o drugima, najiskreniji su. Onda se "u
ime viših interesa" primire i - ništa nije
bilo. Vesna Medenica i dalje tuži, Ratko
Vukotić i dalje sudi. Za nama je još jedna
priredba koja nikoga ni na šta ne obavezuje.
Iz te truleži nikad neće nići ostavka,
naprotiv, oni očekuju zahvalnost jer se
„žrtvuju“ i „ponosno i predano“ podnose
„uvrede klevete i omalovažavanja“, sve u
našem interesu.
Jedna od karakteristika primitivnog prava
je, kažu knjige, nedostatak subjektivne
odgovornosti. Recimo - neće odgovarati onaj
ko gurne roba s mosta pa se rob udavi jer
„rob nije stradao od guranja, nego od vode“.
I tako nas, objektivno, odnese mutna voda.
Kosara K. BEGOVIĆ - (Crnogorski nezavisni
nedjeljnik MONITOR)
Predsjednik crnogorskog parlamenta i SDP
Ranko Krivokapic rekao je za “Vijesti” da
borba sa mafijom mora poceti ciscenjem
struktura vlasti
Piše: Vijesti
Predsjednik Skupstine Crne Gore i lider
Socijaldemokratske partije Ranko Krivokapic
izjavio je juce da drzava, nakon ubistva
policijskog nacelnika Slavoljuba Scekica,
brzo mora napraviti presjek stanja i paket
mjera da se vise ne bi desio direktan napad
na nju.
U razgovoru za “Vijesti”, Krivokapic je
najavio promjene u ZIKS-u i saopstio da se
mora utvrditi da li postoje sudije povezane
sa kriminalcima.
“Sve drzave tako rade. Poslije 11. septembra
Amerika je drasticno zaostrila ponasanje
prema svim oblicima ugrozavanja
bezbjednosti, Britanija je to uradila
poslije teroristickih napada. Za Crnu Goru
je ovo specifican vid napada, opasan po
njenu stabilnost, posebno u posljednjih osam
mjeseci pred referendum.
Vidite li drustveni konsenzus za borbu
protiv organizovanog kriminala?
U Crnoj Gori se siri taj konsenzus i
projekat borbe za nezavisnost izrastao je i
iz projekta borbe protiv kriminalnog miljea
kome se sada sudi u Hagu. Otpor Crne Gore
upravo je nastao u toj zelji da se stvori
uredjena, stabilna nezavisna demokratska
evropska drzava.
Ova faza borbe sa kriminalnim grupama
sustinski je otpocela nakon ubistva Duska
Jovanovica. Njen rezultat je slanje vrha
kriminalnog klana u zatvor, zaplijena 200 kg
kokaina, odnosno 2 tone narkotika i jos
mnogo drugih uspjesnih akcija. Zato je tako
brutalna reakcija kriminalnih bandi.
Sabijeni u cosak oni su posegnuli za
najtezim mogucim sredstvima, sto je udar na
drzavu i pokusaj izazivanja nestabilnosti.
Tragicno je, ali ubistvo nacelnika Scekica
kao direktog nosioca borbe protiv kriminala,
je i najbolja potvrda, koliko je on bio
opasan po taj zli sistem.
Imate li konkretnih podataka ili indicija da
su pojedini dijelovi sistema povezani sa
kriminalnim grupama, posto ste saznanje da
je to realnost javno iznijeli u saopstenju
SDP od utorka? Kada se ovakve stvari desavaju za
vjerovati je da postoje neke trule daske u
svakoj od tih linija koje su u kontaktu sa
kriminalom. Ubistvo vidjenog policajca je
teska zrtva za malo drustvo kao sto smo mi i
jednostavno znamo da sada treba izvrsiti
korekciju orudja kojima drzava raspolaze u
susretu sa snaznim izazovom. To se odnosi i
na policiju, tuzilastvo, sudstvo koji su
osnov za borbu protiv kriminala.
čitaj dalje
Matijas Matišek, novinar "Špigla" u svojoj
knjizi "Društvo bez očeva" koja je
objavljena 1998. piše: "To je malo čudo da
je načelnica za socijalna pitanja u
Štutgartu dobila jednu jedinu prijetnju
bombom". Ova knjiga, kako na njenoj
poslednjoj stranici piše, govori o
arhitekturi jednog neprijateljskog sistema
prema muškarcima, terora državne birokratije
nad očevima, slijeposti sudstva, ucjenama
kroz starateljstvo. Muškarci se u tom
sistemu tretiraju kao kriminalci, a žene kao
žrtve. Dosta sa tim! - a potom pokazuje još
brdo tekstova i dokumenata koje potvrđuju
pomenutu tezu. - Procjenjuje se da u
Njemačkoj oko 200.000 očeva ne može normalno
da vide svoju djecu. Mnogi svoj porod ne
vide do kraja života, a neki očevi su se
zbog toga i ubijali. Kada bi svi oštećeni
očevi tužili nadležne državne institucije
one bi morale da im isplate odštetu od 25
miliona eura!
"Ako je čovjek dvadeset i četiri sata prije
u pravu nego svi drugi, onda ga dvadeset i
četiri sata smatraju čovjekom koji nema
zdrav razum." Antoni de Rivarol